Početkom 20. vijeka naš prađed, Blagoje Mijanović odlazi u pečalbu u Ameriku. Po svom povratku, nakon Prvog svjetskog rata, odriče se svoje očevine na Vidrovanu i kupuje za sebe imanje u Malom Brezoviku. Na tom imanju, zajedno sa sinom Božom, podiže svoje prve zasade šljiva. Tokom godina naš đed Božo proširuje šljivike koji na vrhuncu imaju preko 400 stabala. Šezdesetih godina prošlog vijeka đed Božo je prvi u kraju nabavio savremeni kazan za pečenje rakije. Badnjeve za kominu i prvu burad od hrasta za odležavanje rakije sam je napravio. U Gornjem Polju pekao je Božo od svojih šljiva i dunja vrhunsku rakiju. Rakiju je uvijek prepijecao. Pročulo se da je rakija Boža Mijanovića uvijek istog kvaliteta – i ona za prodaju i ona koju za svoju kuću peče. Vremenom prozvaše te rakije – Mijanovim. Odlaskom Boža Mijanovića, osim malo rakije za svoje potrebe porodična proizvodnja rakije skoro zamire. Godine 2020, dva Božova unuka, Darko i Vladimir, odlučuli su da obnove porodičnu tradiciju pravljenja visoko kvalitetnih rakija na način kako je to i njihov đed činio. Mijanove rakije pravimo polako i sa uživanjem. I vi na isti način uživajte u njima! Uzdravlje i na mnoga ljeta, Darko i Vladimir Mijanović.